Vjeronauka

Hadis dana

”Oprez ne štiti od kadera (Allahove odredbe), a dova koristi i za ono što je se desilo i za ono što se nije desilo. Kada se belaj (kušnja koju je Allah dž.š. odredio) spusti i primakne, dočeka je dova pa je obuzdava sve do Sudnjeg dana.”
Hakim

istrazivanja-2011

Hrana za djecu

Piše: Edin Tule
 
Analizirajući štiva koja se nude djeci u ranom djetinjstvu počeo sam da nazirem u njima korijen društvenih bolesti od kojih cijeli narodi danas pate. Poput izgradnje čovjeka i njegovo rušenje počinje od njegove najranije dobi. Negativna klica zasađena u nevino dječije srce će kasnijim dječijim razvojem, izrasti u veliko stablo, loših, plodova.
Zanimljiva je činjenica do roditelji temeljitije vode brige o pravilnoj ishrani svoje djece, brinući se više za njihov tjelesni razvoj, nego li za ispravnan duhovno-mentalni razvoj djeteta!
 
Kao što gledamo sadržaj vitamina na svakom prehrambenom proizvodu za našu djecu, trebamo i da analiziramo sadržaj priča, literature, crtića uz koju oni žive od svojih najranijih dana. U suprotnom, nećemo izbjeći labilne generacije 'Popaja i Oliva', niti pohlepne članove koji će uživati u namagarčivanju ljudi oko sebe i kojima će glavni cilj biti novac (materija) koji je dovoljno ubjedljiv da bi opravdao sva sredstva! Svako dijete ima kod svojih roditelja neosporno pravo da sazna šta je dobro a šta loše, kao i posljedice tih dvaju puteva. Ispravno i pogrešno mora biti predstavljeno djeci jasno i nedvosmisleno, posebno ako se radi o dobi od 5 do 12 godina, uzimajući u obzir psihološku činjenicu da djeca u toj dobi razmišljaju jednodimenzionalno i vide svijet u 'crno-bijeloj' boji.
 
Jasnoća pozitivnih i negativnih likova koje susreću u pričama, pomoći će im u uživljavanju u ulogu pozitivaca kao i zauzimanje jasnog stava kada su u pitanju negativni likovi.
 
Djevojčica koja je čula od svoje majke priču o 'Snjeguljici' bila je upitana za svoju impresiju o priči - na što je ona odgovorila: -Strašno! -Koji dio ti je bio strašan? - upitala je njena mati. -Pa onaj kada Snjeguljica napušta svoje patuljke i svoj dom sa strancem koga je vidjela prvi put u životu!
 
Postavlja se logično pitanje, da li bi majka koja priča svojoj curici pomenutu priču, poželjela da i njena kćerka krene putem Snjeguljice?! Zar nije trovanje mladih umova pričama o ljubavi na prvi pogled, koja nije dublja od kože, pripremanje naše djece na pogrešno vrjednovanje suprotnog spola i odnosa prema njemu?
 
Tačno je da ova priča ima svoju plemenitu poruku, a to je da je ljubav moćna i da može da otkloni sve zle spletke i čarolije, međutim, to je skrivena poruka koja je obično nedostižna pomenutom dječijem uzrastu.
 
Priča o Pepeljugi se svodi na uspjeh jedne siromašne djevojke koja uspjeva svojom dražesnošću i ljepotom tijela skrenuti pažnju na sebe. Mjesto gdje se odvija ključna scena u cijeloj priči je plesni podijum - dvorana za bal, a koja je centralna tema razgovora tadašnje/današnje mladeži. Interesantno se osvrnuti na mentalitat Pepeljuge koji je, pretežno na nekoj nesvjesnoj razini, prihvaćen i usvojen od velike većine današnjih djevojaka («modernih Pepeljuga») koje upravo poput Pepeljuge, zavodnički obučene, idu na balove - današnje diskoteke, kafiće, korza - s ciljem da skrenu pažnju na svoje tijelo i «kvalitetno» se u-daju ili daju u zagrljaje pripadnika suprotnog spola.
U priči o "Čarobnom grašku", vidimo jasno serviranje djeci makjavelističkog pravila 'cilj opravdava sredstvo' i gdje se krađa 'zlatne kokoške' predstavlja vrlinom i uspjehom. U prici je primjetno nastojanje da se postigne opravdanje za to nedjelo kroz krađu od nekoga ko nije od «naše» vrste, ko je drugašijih dimenzija, prostora kretnje, navika - a to je div. U današnjem vremenu nedjelo krađe/pljačke/otimačine se pravda na gotovo identičan način čak i na državnom nivou - "opljačkat ćemo im naftu pošto se radi o crnim Arapima!"
 
Normalno i moralno bi bilo vidjeti u priči npr. da dječak koji krade snosi odgovornost za svoju krađu bez obzira od koga da je ukrao, i da samo izučenim zanatom/vještinom može da gradi dugoročnu sreću itd.
 
Po nekim psihološkim analizama jagode u "Crvenkapici" koje Crvenkapica bere, su viđene kao simbol za žensku čednost koja treba da se čuva, dok vuk simbolizira muškarca koji ugrožava suprotni spol. Navodno, jedna od poruka Crvenkapice je da žensko ne smije da ide samo i da treba da se čuva.
 
Pitanje je samo koliko je ova simbolika primjenjena uzrastu za koji je namijenjena?! Zar ova priča ne nosi puno više uočljivijih, bližih, jasnijih poruka, zbunjujući mališane, ulijevajući im strah od odlaska neni u posjetu i poistovjećuje stara insana sa divljom životinjom?! Treba imati na umu da ljudi često pišu i izmišljaju tekstove iz uskog ličnog interesa i materijalne koristi, ne obazirući se puno na njihove posljedice i učinkovitost!
 
Glavna radnja svih crtanih filmova o "Tomu i Jerryju" (ali i mnogih drugih crtića) je bazirana na principu nasamarivanja i ismijavanja osobe koja se dovede u što neprijatniju situaciju. Tako da se u sličnim sadržajima mogu nazrijeti korijeni bezosjećajne potrebe učenika/studenata/običnih posmatrača da se javno smiju lapsusu svojih kolega, spoticanju na ulici ili padu sa stolice itd., a normalno bi bilo da osjete makar djelić neugodnosti koju proživljava druga osoba.
 
Zanimljvo je osmotriti tri glavna lika u Popaju: Popaja, Badžu i Olivu čiji karakteri kao da su preslikani iz životinjskog svijeta pošto taj spomenuti trio neodoljivo podsjeća na dva ovna koja se u sezoni parenja sukobljavaju s ciljem da impresioniraju bezličnu ženku, koja se čas divi rogovima jednog a čas drugog mužjaka. Čovjek stiče dojam da je autor Olive veliki ženomrzac uzimajući u obzir njenu neskladnu figuru ("žgoljavost", krive noge, glupu facu itd.), iritantnu boju glasa, labilan karakter (impresionirana je onim što trenutačno okružuje muškarce, ne onim što oni u biti jesu), često je slika zalijepljena za semafor, banderu ili je raskrčena između dva objekta itd. Međutim, ni muški likovi u tom setu pokretnih slika nisu predstavljeni, sa svojim težnjama, mjerilima, principima, ukusima, ništa dostojnije.
 
Po nekima, nezgrapni i priglupi Popaj, iako izuzetno lošeg osješaja za estetiku i relacije ipak odašilja korisnu poruku djeci, a koja glasi «jedite spanać, hranite se zdravo, u povrću je snaga» itd. Medutim, zar svaka krava ne kaže svom teletu, kosuta svojoj srni ili irvas svom mladunčetu: «mali, pasi sve što je zeleno, u zelenom je opstanak!»
 
Moje pitanje je: odkud toliki broj Popaja i Oliva u našem drustvu, i nije valjda da smo karakterom postali nalik likovima kojima smo se u djetinjstvu slatko i bez razmišljanja smijali?
 
Likovi u velikoj većini crtanih filmova gotovo uvijek ispoljavaju jedan od slijedeća četiri
izraza lica koji su, ponovo, više karakteristični za životinje:
 
-nasamarena budala;
-ljuti osvetnik;
-prestrašenost uz kukavičluk i bijedno ridanje;
-zadovoljna grimasa prevaranta uz naslađivanje tuđom patnjom;
 
Zagonetka je, da li je autorima crtanih likova navedene izraze lica najlakše naslikati ili se radi o spontanom autobiografskom izrazu ličnih emocionalnih stanja?
 
Zasto ove četiri grimase prečesto susrećemo na licima ljudi u današnjem vremenu?
 
Ni jedan normalan roditelj ne bi volio da uoči kod vlastitog djeteta jednu od pomenutih grimasi koje, htjeli to oni ili ne, njihovi mališani sa zadovoljstvom imitiraju.
 
Zbog čega crtane likove, likove iz priča za djecu ne krase uzvišene i plemenite osobine i da li bi ovaj svijet bio bolje mjesto za život kada bi se djeca poistovjećivala sa dragim likovima koje krasi slijedeće:
 
-iskrena suosjećajnost sa drugima (predočena kroz odgovarajući izraz lica);
-nesebična spremnost na žrtvu za druge (predočena kroz odgovarajuće akcije);
-iskreno kajanje i preobrat u bolju ličnost (kroz odgovarajući upečatljiv dramaturski rasplet);
-sreća zbog tuđe sreće (predočena u sceni koja ne mora uvijek biti «win-lose situation»)
 
Zadovoljavam se ovim primjerima a vama, dragi čitaoci, preporučujem kritičan pristup ostalim štivima koja neposredno utiču na izgradnju dječijeg/čovječijeg karaktera, oblikujući ga nakaradno i izvjestačeno kroz vizuelno-auditivne sadržaje u koje najmanje sumnjamo. Pa zar, upravo u tome, ne leži tajna uspjeha svake učinkovite indoktrinacije?

 

 

Preuzeto sa: www.edintule.com

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH