Vjeronauka

Hadis dana

"Ko uzme tuđu imovinu, s namjerom da je vrati, Allah će mu pomoći da to učini; a ako je uzme s namjerom da je upropasti, Allah će njega upropastiti."
Buharija

istrazivanja-2011

Svijest o Božijem postojanju kao ključni regulator ljudskog ponašanja

Piše: Nezir Halilović, prof.

Dok ovog dana sve pore našeg društva pjene nadvikujući se ko će više govoriti o maloljetničkoj delikvenciji, o porastu nasilja i drugim brojnim problemima koje tek sada uviđamo a koji svoje korijene vežu daleko u prošlost, ne možemo da se ne osvrnemo na najjeftiniji i najefikasniji  lijek i izlaz iz situacije u koju je zapalo naše društvo. Riječ je o istinskom povratu vjeri i ljudskim vrijednostima koje se njeguju unutar nje. Na žalost kod nas su toliko efikasno izgrađeni pogrdni stereotipi o vjeri da čim se u bilo kojem intelektualnom, pa i običnom, društvu u „ozbiljnom" kontekstu spomene vjera kao mogući lijek i prevencija, van naslijeđenog „tradicionalnog" poimanja i prihvatanja, istog trena upoznajete svu šarolikost podsmjehivačkih  i podrugljivih pogleda, a istina je da upravo vjera, pogotovo islam, ljudima nudi  najednostavniji, najljepši i najeftiniji  izlaz iz problema i nedaća koje ih svakodnevno okupiraju. Međutim, desetljećima planski i smišljeno stvarani stereotipi o islamu kao „natražnjačkoj i azijatskoj religiji", „od koje nema nikakve koristi" i „koja je tu samo da ograničava čovjeka i nameće mu rigorozne i 'nemoguće' obaveze i ograničenja" svakodnevno daju svoj danak i u startu uništavaju svaki pokušaj da se naše društvo na originalan način pokuša izvući iz problema koji ga sve više nagrizaju. Svjedoci smo koliko se samo buke i prašine diglo oko bezazlenog ispunajvanja želja većine roditelja da se njihova djeca u predškolskom uzrastu upoznaju sa svojom vjerom, sa ahmedijom i mahramom, da se u obdaništu,poigraju koje igrice sa muallimom i muallimom, da uz uobičajene dječije pjesmice i plesove zapjevaju poneku ilahiju i prouče koju suru iz Kur'ana, da se umjesto viceva o „glupim Bosancim", „Sulji, Muji i Fati" nasmiju poučnim anegdotama Nasrudin-hodže, itd.  Vidjeli smo kako se najbezazleniji pokušaj da se putem vjere da doprinos kvalitetu naših života interpretira kao „radiklana islamizacija", „nerazumni  zahtjev", i koliko se samo ljudi diglo protiv najosnovnijeg ljudskog prava na slobodu vjeroispovjesti.

ULOGA VJERE U ODGOJU MLADIH

Bez obzira na sva negodovanja i otpore koji se nameću islamu i muslimanima, činjenica je da su ljudi i žene odgojeni u islamu daleko „otporniji" na sve današnje izazove u kojima se koprcaju svi oni koji okreću glavu od vjere. U slučaju da neko od njih i napravi „izlet" u poroke  savremenog društva daleko lakše se izbavlja iz njih i vraća u „normalnu" nego jadnici koji nemaju nikakvog dodira sa vjerom i vjerskim odgojem. Dugo vremena eksponirana laž „da od islama nema nikakve praktične koristi" u našem vremenu definitivno pada u vodu, tim prije što analiziom života mladića i djevojaka sa ispravnim vjerskim odgojem i života mladića i djevojaka bez ikakvog vjerskog odgoja, postaje očito da je omladina odgojena u vjeri daleko bliža idealu „sreće" od svojih vršnjaka bez ikakvog vjerskog odgoja, iako se prividno čini da oni mnogo više propušatju od uživanja na ovom svijetu. Zanimljivo je da su o ovome provođena mnogobrojna istraživanja i sva ona potvrđuju „da je znatno manje konzumenata ilegalnih droga među adolescentima koji su religiozni". Zanemarivati ovu činjenicu u vrijeme kada maloljetnici uslijed nedostatka novca za nabavku droge ne prezaju ni od najgnusnijih zlodjela, predstavlaj istinsku nepravdu i očiglednu izopaćenost i zlonamjernost prema sebi i društvu u cjelini. I pored više puta potvrđivanih činjenica o korisnom djelovanju vjere u sprječavanju ovisnosti širi slojevi našeg društva se još uvijek opiru jasnom i objektivnom odnosu prema vjeri i na sve načine opstruiraju, potcjenjuju i omalovažavaju mogućnosti vjere u odgoju i preventivnoj zaštiti mladih od savremenih poroka. Žalosno je što na svim nivoima vlasti postoje ogromne svote novca predviđene za raznorazne „kulturne" i „javne" događaje od kojih jedinu korist imaju mediji koji prenose infomaciju da se desilo to i to, dok skoro nigdje nema novca za vjeru i vjerske inicijative prevencije i zaštite mladih.

GDJE JE IZLAZ

Govoreći o pošastima koje nezadrživo sve više napreduju prof.dr. Šefik Kurdić kaže: „Sve analize pokazuju da je u modernom društvu sve više ovisnika o duhanu, alkoholu, drogama, prostituciji, da se AIDS i druge bolesti nazaustavljivo šire, da je sve više ubitstava i samoubitstava i da se svakim danom sve više i više razmnnožavaju delikti raznih vrsta. Ako tome dodamo da je sve više škola, fakulteta, univerziteta, a s njima i čitava armija učitelja, profesora, pedagoga, psihologa, sociologa i dr. eksperata - a anomalije svake vrste sve više uzimaju maha - onda se postavlja sasvim jednostavno i logičko pitanje: Kako zaustaviti ovu galopirajuću najezdu najštetnijih društvenih anomalija i postoji li kakav izlaz iz ovog lavirinta raznih vrsta štetnosti, negativnosti i ovisnosti?! Očito je da izlaz postoji i da će ga naći onaj koji ga traži. Uvjet je samo da čovjek prizna svoju grešku i da sam sruši ogromnog idola koga je vještačkim autoritetima postavio u pročelju svoga hrama. Priznavanje Allaha Uzvišenog i Njegovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., kao autoritete i stvarne izbavitelje iz ovozemaljskog beznađa, tek postavlja i reda kockice u njihov stvarni mozaik nudeći čovjeku kriterije pomoću kojih istinski može prepoznati boje i likove koji se pojavljuju na ovoj dunjalučkoj pozornici. Religiozno-etički odgoj i porodica očevidno predstavljaju izlaz u ovom beznađu. Međutim, problem je što do sada nauka nije smogla snage da pribjegne religiji, niti civilizacija natrag klasičnoj porodici. Samo u toj sretnoj sintezi religijskih vrednota, njenih univerzalnih postulata i moralnih pribježišta, s jedne strane, te naučnih saznanja i činjenica, s druge strane, očekivati je efikasan lijek svih ovih akutnih društvenih bolesti. Uz to, vraćanje prvobitne uloge porodici i njen nezamjenjivi mehanizam prevencije raznih ovisnosti i bolesti, još više će pospješiti oporavak današnjeg posrnulog i klonulog društva. Utopljenik u živom pijesku ne može se sopstvenim snagama izvući. Što se više vrti i pokreće, sve više i dublje ponire u taj pijesak. Savremeni čovjek je poput takve osobe. Njemu treba neko sa strane pružiti ruku. Vjera je to uže spasa! Ima li pravo savremeni čovjek odbiti jedinu realnu šansu da bude spašen?!"

SVIJEST O BOŽIJEM POSTOJANJU - KLJUČ VJERE

Da li je čovjek vjernik ili ne vidi se na osnovu samo jednog pitanja: „Da li je svjestan Božijeg postojanja i Njegovog upravljanja svim dešavanjima svemira?" To je pitanje u kojem su odgovori vjernika i nevjernika dijametralno suprotni. Svaki vjernik će vam istog trena reći da je svjestan i da vjeruje u Boga, dok će vam nevjernik odgovoriti da on ne vjeruje u Boga i to su nepomirljivi stavovi. Međutim, ono što se kod nas vjernika odveć lahko preskače kao nešto sporedno, a radi se o ključnom detalju islama, jeste pitanje koliko smo svjesni Božijeg postojanja? Tek u ovom pitanju se vidi sva šarolikost među vjernicima i možemo slobodno reći da upravo zbog manjka ili slabosti ove svijesti danas na sve strane slušamo kako je taj i taj hodža uradio to i to, kako taj i taj „hadžija" govori ono što onaj što ne ide u džamiju nikada nije rekao. Jasno je da će osoba koja je potpuno svjesna Božijeg postojanja i nadzora nad svim tokovima daleko teže učiniti nešto pogrešno, od osobe koja je nemarna prema tom pitanju i koja se zadovoljava samo tvrdnjom da sebe smatra vjernikom. Mi kao vjernici moramo biti svjesni da je naša svijest o Božijem postojanju izuzetno promjenjiva kategorija i da ona ima svoje uspone i padove. Većina nas je bila u stanju da se približi razumijevanju riječi hazreti Alije: „Da je podjednako svjestan Božijeg postojanja i zavezanih i otvorenih očiju", kao i razumijevanju onih nesretnika koji se Boga sjete tek u nesreći, i to kada se više nemadnu u koga pouzdati, pa se onda okreću i dozivaju Allaha da im pomogne. O koliko značajnom pitanju se radi dovoljno nam govori činjenica da je za kvalitetno izgrađivanje ove svijesti kod prvih muslimana Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., trebalo punih 13 godina, tj. cjelokupni Mekkanski period objave, a ni kasnije, u Medinskom periodu, nikada nije zanemarivano, što bi trebalo biti pouka nama da nikada ne zapostavljamo i zanemarujemo stanje ove svijesti kod nas jer od njega ovisi naše cjelokupno djelovanje i ponašanje.

DOPRINOS ŠEJHA ŠA'RAVIJE RAZVIJANJU OVE SVIJESTI

Veliki autoritet i voljena osoba miliona muslimana diljem svijeta Šejh Eš-Ša'ravi je u svom djelu „Očigledni dokazi Božijeg postojanja" dao značajni doprinos razvijanju ove svijesti kod muslimana diljem islamskog svijeta, a odnedavno i kod nas, jer kroz navedeno djelo maestralno provodi čovjeka kroz brojne ajete i naučne činjenice nakon kojih vam preostaje samo jedan vanredno lijep zaključak: „Naš Gospodar postoji i toliko dokaza govori o tome da je pravo čudo kako toga ranije nismo bili tako kvalitetno svjesni!!!"  Pogledajmo samo ljepotu njegovog stila i jasnoću dokaza kroz samo jedna primjer. Šejh Eš-Ša'ravi kaže: „Ako je izumitelj sijalice svima brižno obznanio svoj izum kako bi cijeli svijet saznao njegovo ime i biografiju, pa zar da Onaj koji je stvorio Sunce bude nemaran i ne obavijesti nas da ga je On stvorio? Ako je to već učinila bilo koja druga sila, zašto to nije obznanila?... Dakle, pitanje stvaranja, ekskluzivno je pravo Uzvišenog Boga, jer On je jedini koji je rekao da je stvorio i tako će ostati sve dok se ne pojavi neko drugi ko će ustvrditi da je sam sve stvorio. Naravno, tako nešto se nikada neće desiti, jer Uzvišeni Bog je jedini neprikosnoveni Stvoritelj i o tome je svaka rasprava suvišna. Čak ni najžešći nevjernici Mekke nisu mogli raspravljati o tome i dovoditi to u pitanje. Zato u Kur'anu, u suri El-Ankebut Uzvišeni Bog kaže: A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću? I El-Hakk, dž.š., kaže: A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno će reći: "Allah!" Ovi ajeti su objavljeni o kjafirima i mušricima koji se, uprkos žestini svog nevjerovanja i mržnji koju nose u sebi, nisu mogli upuštati u raspravu o stvaranju svemira i čovjeka. Dakle, da još jednom naglasimo: Pitanje stvaranja ekskluzivno je pravo Uzvišenog Boga, jer On je jedini koji je stvorio i jedini koji nas je obavijestio da je stvorio. Međutim, to se pitanje ni kom slučaju ne ograničava samo na stvaranje svemira, nego se odnosi na sve što postoji na ovom svijetu, pa čak i na stvari koje čovjek svakodnevno koristi i koje je oblikovao i prilagodio sebi, jer njihovu osnovu je stvorio Uzvišeni Bog. On kaže: To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!..."

Nakon što se u vama iskristališe svijest o Božijem postojanju vidjet ćete koliko vam to znači u suzdržavanju od svega lošeg i zabranjenog s jedne starne, i koliko je zadovoljstvo u pokornosti Svevišnjem s druge strane. Nakon toga, neka vam slobodno koliko god hoće govore da od islama nema nikakve koristi...

 

Provjeri: Jadranko Galić, Zloporaba droga među adolescentima, str. 36.

Iz predgovora u djelu "Očigledni dokazi Božijeg postojanja", cijenjenog šejha Ša'ravije , izdavač Medžlis IZ Zenica, 2008., str. 14-15.

El-Ankebut, 61.

El-Ankebut, 63.

El-En'am, 102.

 

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH