Ljuljala Nasrudin-hodžina žena u bešici dijete, koje je plakalo i nikako nije moglo da zaspi. Nasrudin je u to vrijeme gledao u nekakav ćitab, pa nije ni čuo dječiju dreku.
Hodža ustade sa šilteta, uze s rafe jedan ćitab, rastvori ga i onako rastvorene strane okrene prema djetetu, koje se je umivalo u suzama od plača. Dijete pogleda, osmjehnu se i zaspa.
Žena u nevjerici je li dijete živo i šta mu bi da odjednom zaspa, upita Nasrudina:
