Vjeronauka

Nasrudin kao slavuj

 

Vrativši se iz mekteba gladan, Nasrudin je vikao što ga grlo nosi:

  • - Mati, ja sam gladan!

Kako nije bio gotov ručak, mati, da ga skine s vrata, odvali mu komad prosenice i dade mu:

  • - Evo ti, pa se zadrami dok bude ručak gotov.

Nasrudin izđe sa suhom prosenicom u ruci na sokak, ali je ne htjede jesti onako suhu, nego potraži nešto da prismoči. Kao u svakom selu u Anadolu, bili su i u selu Ortu, gdje se to događalo, voćnjaci i vinogradi bez ograda. Nasrudin se obzirao po njima i begenisao zerdelije. Pope se na jedno drvo i poče jesti zerdelije s prosenicom.

Opazi ga baščovan i veoma rasrđen dođe pod drvo:

  • - Šta tu radiš, herif jedan?

Nasrudin se ne zbuni , nego dočeka:

  • - Ja sam bulbul (slavuj)! Popeo sam se na drvo da pjevam.

Vlasnik voćnjaka se nasmija i, da ga digne na trehu, upita ga:

  • - Kad si bulbul, bi li nam malo zapjevao?

Nasrudin poče oponašati bulbulov glas ali to nije bilo ni na što nalik.

  • - Kakva si ti bulbul?, ismijavao ga je seljak. Bulbul pjeva slatko i umiljato, da se čovjek ne može naslušati.
  • - Nasrudin mu odgovori hladnokrvno:

Ja sam neuki početnik. Od mene se ne može više ni tražiti.

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH