Vjeronauka

Hadis dana

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje."
Bejheki

istrazivanja-2011

Put u Stambol

Mnogi će se složiti sa mnom da se čovjek boji nepoznatog, nečeg novog i to mu se uvijek čini drugačijim i strašnijim nego što zapravo jeste. Naša psiha ili to preuveliča ili sami sebi stvorimo kompleks. To sam isto ja uradila kada su mi javili za odlazak u Tursku. Zapravo, radi se o nagradnom takmičenju iz Sire Božijeg Poslanika, alejhisselam, na kojem sam i ja ‘upala’ među tih 50 najboljih. Deset ih je dobilo stipendiju, a nas 40 sa profesorima ovo nezaboravno putovanje.

istanbul-18-05

Bojala sam se jer ne znam ljude, ne znam jezik. Bojala sam se puta, a u jednu ruku sam već  odavno razvila predrasude po pitanju Turske i islama u njoj. Međutim, uz nagovor profesora i roditelja nevoljno sam pristala, a olakšavajuća okolnost je bila što sam znala jednu osobu od njih 80. Iskreno i ovog broja sam se prepala, al neprestano sam dovila od Allaha hajr u tom mom postupku. Nakon uručivanja nagrada, dodjela diploma, ručka i klanjanog namaza, krenuli smo 27. aprila, u ponedjeljak, u 14 sati. U prvim satima vožnje atmosfera je, svi smo se složili, bila užasna jer se nismo poznavali. Već prelaskom preko granice i bližeg kontakta sa svim tim milim insanima bivalo je sve uzbudljivije i ljepše. Upoznala sam svega nekoliko osoba i bilo mi je dovoljno za početak. Najteži dio puta bio je sam ulazak u Istanbul, jer smo svi bili umorni, pospani, a promet na tim cestama standardno-sve mic po mic. Ženski dio ekipe je bio smješten u studentskom domu jednog od značajnih univerziteta. Stigli smo tamo nakon 26 sati vožnje. Tek što smo se rasporedili po sobama, ne stigavši kako treba ni odmoriti, rekoše nam da siđemo na večeru, i to ne u domu već ćemo još putovati. U tom momentu mi je došlo da se spakujem i vratim kući, ali povratka nema. Bila sam ljuta i mislila sam da će ovo biti čisti promašaj. Još pored svega toga su nas odveli u obilazak turbeta tzv. Juše, koji se smatra mladićem Muse, alejhisselam. Čak ni prelijep pogled sa tog mjesta na poveći dio Istanbula nije mogao da me smiri. Samo sam željela da se ovo putovanje završi.  Zatim smo otišli da večeramo u prelijepom ambijentu kod sestara u kampusu. Kako ja shvatih, one tu uče hifz, studiraju, obrazuju se i što je najbitnije druže se. Ugostile su nas kako i dolikuje. Tu noć smo se dobro odmorili.

Rano smo ustali da se snađemo, spremimo za nove avanture mada nismo ni znali šta nas očekuje. Taj dan, u srijedu, posjetili smo Camlicu, Mimar Sinanovu džamiju, Diyanetovu medresu za karije i hafize, Djevojacku kulu i Univerzitet 29 maj. Camlica je vidikovac sa kojeg se vidi čitav Carigrad. Prelijepo cvijeće i mnoštvo turista mi je samo jasnije davalo do znanja gdje se nalazim. Mimar Sinanova džamija je relativno mlada džamija, prelijepa, kompleksna. U medresi su nas lijepo ugostili. Tu smo ručali i saslušali vaz, kratko, o njihovom radu i cilju uopće. Saslušali smo prelijep govor, kratak, ali sadržajan. Za Djevojačku kulu su mnogi čuli pa je bespotrebno da je opisujem. Što se tiče univerziteta, ostala sam bez teksta. Toliko ljudi različitih nacija, jezika su tu došli da uče. Naprosto se osjećaj kada se nađete u društvu obrazovno jakih ličnosti ne može opisati. Sa ovog univerziteta su nam se pridružila i dva studenta (iz Makedonije i Srbije) koja su nam mnogo pomogla i bila na raspolaganju kroz čitavu ovu pustolovinu. Molim Allaha da ih pomogne i nagradi. Amin.

U četvrtak smo počeli obilaskom medrese, Fatihove medrese za imame i hatibe. Međutim, osim vjerskih, u ovoj medresi se stavlja akcenat i na ostale predmete: matematiku, fiziku, biologiju i ono što je zanimljivo je da tu ima malo ili nikako Turaka, ima učenika sa prostora čitave zemaljske kugle. Zatim smo posjetili i Fatihovu džamiju. Fatih je veoma bitan heroj ne samo Turske, odnosno Osmanskog carstva nego i same Bosne. Nakon toga smo ‘napunili baterije’ i nastavili obilazak. Slijedeća lokacija-Panorama. Ja sam se prvi put susrela sa ovim pojmom. Oni koji su tu bili s oduševljenjem su mi opisivali, ali mislila sam da pretjeruju. Naime, Panoramom su Turci prikazali u 3D-u Osmansko osvajanje Konstantinopolja davne 1453. godine. O tome ne mogu pisati, to se mora posjetiti i doživjeti. Nakon toga, naravno neizostavna, Ebu Ejjubova džamija. Večerali smo u još jednoj medresi gdje smo ostali zadivljeni dječačićima/učenicima  koji su nas uslužili i nisu nam dopustili ni da pospremimo iza sebe. A da ne govorim kako nas je dječak od nekih 7-8 godina postidio svojim učenjem Kur’ana, mekamom i  tedžvidom. Da im Allah učvrsti korake i da iz ovakvih škola izlaze najbolji. Amin.

U petak smo se držali jedne lokacije jer su bili protesti vezani za 1. maj. Posjetili smo Gulhane park u čijem se centru nalazi muzej o islamskim naučnicima, otkrićima i tehnologiji. Još jednom smo se uvjerili kako su temelje modernim izumima, projektima, još davno prije udarili niko drugi do muslimani. Počevši od kompasa, sata, vage, geometrije, arhitekture i ostalog. Dalje smo posjetili Aya Sofiju. I to smo ušli preko reda i u samom njenom centru slikali se pored naše zastave. Mnogo si dopuštamo, ali šta ćemo kad smo jedinstveni, posebni gosti kod posebnih domaćina.  Džuma se klanjala u tzv. Plavoj džamiji i mnogi će reći da je nikada zaboraviti neće. Dalje, posjetismo Top Kapi u kojem su boravili sultan i njihove porodice. Nezaboravan namaz u Sulejmaniji džamiji i večera u još jednom prelijepom ambijentu škole Kur’ana.

Znajući da nam je ovo posljednji dan u ovom gradu, puni elana smo iščekivali avanture. Za početak, posjetismo  dvorac  Doma Bakca. Zatim je uslijedilo nezaboravno krstarenje Bosforom. Večera u općini Umraniye je bila izrazito emotivna, jer je bila posljednja i bilo nam je jasno da je to to. Iako smo  vidjeli mnogo toga što Istanbul pruža bilo nam  je malo ljudi, malo poznanstava, malo znanja. Sa potocima suza smo se poselamili sa našom braćom i tu noć ne znam da je iko, bar ne od nas mladih, ostao ravnodušan.
Ujutro smo u 11 krenuli putem Bosne. Zaustavismo se u gradu Edirne. Tu su me ljepote Selimije džamije da kažem rastužile jer sam postala svjesna da se vraćam u realnost. Put je bio dug i naporan. Iako smo učili ilahije, pričali anegdote, svi smo znali da nakon ovog izlaska iz autobusa nema opet u one gužve, nema opet sa ovom rajom. Rastanak je bio, malo jereći bolan. Zajednički smo nekoliko puta učinili dovu Allahu. Znali smo da se dova putnika ne odbija. A ona je glasila: Da nas Allah ovako lijepo sastavi u Džennetu Firdevsu. Amin ya Rabb.

Ramić Ummi-Kulsum

MSŠ  'Hazim Šabanović’, Visoko

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH